Jedan od osnovnih problema atomske apsorpcije je tehnika stvaranja slobodnih atoma. Slobodni atomi mogu nastati u plamenu, ili se prevođenje u stanje plazme može vršiti kontrolisanim zagrevanjem u tzv. Elektrotermalnom atomizeru. Korišćenje plamenova visokih temperatura je osnovni princip atomske apsorpcije a upotreba elektrotermalnih atomizera je samo dopuna metode.
Izbor najpogodnijeg plamena zavisi od tražene analitičke osetljivosti, a hemijska interferencija i fizičke osobine plamena bitno utiču na izbor. Najšire korišćeni oksidansi su vazduh i azot suboksid. Za određivanje arsena, selena i kalaja koristi se plamen sa inertnim gasom argonom, oksidans je u tom slučaju kiseonik iz vazduha u atmosferi oko proreza plamenika.Gorivi gas je obično acetilen a vodonik može da se koristi kod izvesnih analiza.
Temperature različitih tipova plamena su sledeće:
Vazduh/acetilen |
oko 2300ºC |
Azot suboksid/acetilen |
oko 2950ºC |
Vazduh/vodonik |
oko 2000ºC |
Azot suboksid/vodonik |
oko 2950ºC |
Argon/vodonik |
oko 1950ºC |
Najčešće korišćen plamen vazduh/acetilen radi sa protokom vazduha od oko 5 l/min a protok acetilena od:
- 0,8 - 1,0 l/min daje plamen siromašan gorivom,
- 1,0 - 1,3 l/min daje stehiometrijski plamen,
- 1,3 - 1,8 l/min daje plamen bogat gorivom.